Luka Modrić: 100

Kao te srijede, 1. ožujka 2006. godine, na stadionu St. Jakob-Park u Baselu, u amfiteatru koji je prethodno afirmirao Mladena Petrića, naknadno će pak Ivana Rakitića. Prijateljski se sastajala A-Hrvatska s također najboljom Argentinom. No izbornicima Zlatku Kranjčaru i Joseu Pekermanu bilo je to izrazito važnih 90 minuta jer se tesala idealna jedanaestorica za SP u Njemačkoj koje je slijedilo već za nepuna tri i pol mjeseca. Problemi za Vatrene nakon zagrijavanja: Robert Kovač je otpao zbog bolnog malog prsta lijeve noge - nije pomogla ni injekcija ni bandaža - tako da je Igor Tudor premješten na stopera, a neplanirano se na travnjaku pojavio Luka Modrić, prvi put u tom društvu.

Bilo je skoro pa nevjerojatno u partiji velikih obrata: poveo je Ivan Klasnić, izjednačio Carlos Tevez, onda je strijelac bio Lionel Messi čiji pogodak je anulirao Darijo Srna, u posljednjim trenucima za poticajnu pobjedu zabio je Dario Šimić. Revija istinskih majstora s obje strane. Međutim, ni za 13.138 gledatelja ni za stručnjake ni za reportere nije bilo dvojbe: naslov junaka susreta bez krzmanja je dodijeljen debitantu Modriću s pripadajućom ocjenom 7,5! Vrijedi spomenuti kompletan sastav iz utakmice koja je navijestila novu eru, Modrićevu i modrićevsku: Pletikosa, Šimić, Tudor, Tomas (od 46. Tokić), Srna, N. Kovač (od 82. J. Leko), Modrić (od 84. I. Leko), Babić, N. Kranjčar (od 90. Buljat), Pršo (od 90. Petrić), Klasnić (od 75. Olić).

Recenzije su zaista bile jednodušne: debitant je igrao kao rutiner, nimalo impresioniran suparnikom svjetske reputacije, izazovom ni odgovornošću. Svaki njegov potez imao je pokriće, svaku je loptu kontrolirao vješto te isto tako slao suigračima. U startu se nametnuo za važnog aktera od kojeg se smije očekivati još veći učinak; kad se stabilizira, bit će reprezentativac i pol!

Neobično je te uistinu pohvalno u takvim okolnostima predočiti punu vrijednost. Luka je rekao:
- Nisam se ni nadao da ću igrati. Presretan sam. Argentina ima nekoliko fantastičnih pojedinaca: Messija, Riquelmea, Teveza, Crespa, ali prisilili smo je da prizna poraz!

Na pitanje je li on hrvatski Messi, Modrić je uzvratio:
- Ne mislim da sam nakon ove večeri bolji no što sam bio prije nje, niti smatram da sam osigurao mjesto u državnoj selekciji. Moje je da sve uvjerim kako zaslužujem biti na popisu za SP!

Činio je to i učinio. Razigran, raznovrstan, lagan. Tehnički besprijekoran, fizički meritoran, taktički izvanredan. Toga dana potpuno iznenađenje za Argentinu, i apsolutni dobitak za Hrvatsku. Bilo je razvidno da ga šef baš ne forsira – ipak je u prvom planu stajao sin Niko. Stoga je Luka u cijelosti propustio SP-derbi s Brazilom (0:1), a protiv Japana (0:0) i Australije (2:2) ulazio od 78. i 74. minute, umjesto Kranjčara i Olića. Možda smo i zato eliminirani poslije skromnog đira skupinom…

Naravno da je potom bio glavni kod svih izbornika: Slavena Bilića, Igora Štimca, Nike Kovača, kod Ante Čačića je Srninim umirovljenjem preuzeo kapetansku traku. I upravo nas tegli prema Rusiji '18. Da je, ne daj Bože, odsutan tko zna kako bi sve to završilo. Ovako je s grandioznim Modrićem priča druga i što je najbitnije – drukčija.

Sinopsis njegova života spontano je poznat i neupućenima. Od šoka zbog ubojstva djeda Luke početkom Domovinskog rata u rodnim Modrićima nedaleko Zatona Obrovačkoga, do duge i komplicirane prognaničke dionice, njemu drage budući da je ipak stalno bio s loptom. Od mladeži NK Zadra do profesionalnog statusa u Dinamu s iskoracima u Mostar (Zrinjskom) i Zaprešić (Interu). Razvijanje vrlina, stasanje do idealnih kota. Autogram za Tottenham koji je koštao 21 milijun eura. Idila u najvećem planetarnom klubu svih vremena madridskom Realu koji je istresao 33 milijuna funti i u kojem je isprva plijenio prestroge upite „Tko je sad pa ovaj…?“ Brzo ih je razuvjerio.

Luka Modrić sinonim je odanosti obitelji i nogometu. Prvorazredni sportsmen koga pokreće strast. Gospodin kome defekt, afekt ni efekt ne spadaju ni u vokabular. Izuzme li se ona ishitrena verbalna packa slovenskom sucu Damiru Skomini, koju je pratila isprika, ne pamti se ništa osim čiste korektnosti. Rečenica mu je satkana od normalnih riječi, gard pun običnosti, iskrenosti, kulturnosti. Dakako da je bio i ostao svojevrsna luč svim suigračima, nada i utjeha ponosnim roditeljima Stipi i Radojki, zaštitnik sestrama-princezama Jasmini i Diori. Još da je živ djed po kojem je nazvan. Ali nije, bez razloga i sudovanja presudile su mu horde zla…

Podrazumijeva se da Modrić poput Joška Skoblara, Slavena Zambate i Zvonimira Bobana nije udovoljio strogim kriterijima Hajdukove škole, u međuvremenu je podjednako i s Nikolom Morom. Više je nego razvidno da nikad neće zaboraviti Tomislava Bašića, koji ga je najavio i uputio prema Dinamu.

Španjolski novinari Vicente Azpitartea i Jose Manuel Puertas sročili su knjigu „Luka Modrić – sin rata“, predgovor je napisao Davor Šuker. A Luka je autor pogovora „Bronci 98“ nastaloj povodom desete obljetnice, medalji za koju je najzaslužniji vodeći goleador Coupe du Mondea, današnji gazda Kuće nogometa Šukerman. Evo Modrićevog štiva u cijelosti:

Imao sam nepunih 13 godina dok je Hrvatska blistala u Francuskoj. S obzirom na to da je moja obitelj zbog rata izbjegla iz Zatona kraj Obrovca u Zadar smjestili smo se u hotel Kolovare zatim u Iž. I tu, u Ižu, mi klinci zaposjeli bismo dvoranu s televizorom u prizemlju te po cijele dane nestrpljivo čekali kad će prijenos iz Lensa, Nantesa, Bordeauxa, Pariza. Otac Stipe i stric Željko s velikom skupinom odraslih dežurali su malo dalje. Stvarno je bilo nezaboravno. Ja sam tada već šestu sezonu bio registriran za Zadrov pomladak, o nogometu i nogometašima znao sam dosta, iako niti jednog nisam poznavao. Normalno da sam ludovao kod svakog našeg pogotka, a od vriske brojnih navijača ništa se nije čulo u našem skromnom hotelu. U Ižu nisam pratio samo susret s Nizozemcima, zbog Ljetnog kampa HNS-a u Poreču broncu smo proslavili u pravom sportskom društvu. Vjerovao sam u naše, u kvalitetu te impresivne generacije. U to vrijeme nisam se usudio pomišljati da ću biti reprezentativac, premda bih sam sebe ulovio u maštanju: KAD BIH BAREM JA TAKO…!

Dapače, on može i bolje. Najbolje. Makar je suvišno postavljati bezvremensku paralelu, tražiti hrvatskog pobjednika u spektru vedeta koje se zovu Ico Hitrec, Bernard Vukas, Stjepan Bobek, Rudi Belin, Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki… Je li Luka Modrić na čelu tog ili nekog sličnog Top 10?

Opći je zaključak da je u nesmiljenom modernizmu različit po svemu. Da ga krasi savršen pregled situacije i igre, streloviti iskorak od sedam milja, neslomljivost u duelu koja potvrđuje tezu o sitnosti i dinamitnosti. Spektakularan je u promjeni ritma i pravca. Klasa za otresanje protivnika. Čini se da mu je lopta za nogu vezana žnirancem. Inicira mirnoću stilom radnika i umjetnika. Ekspert je za proigravanja. Inteligentan na n-tu potenciju. On gospodari i Realovom pozadinom, odakle kreira napad koji se slijeva snagom lavine.

Kad gledaš LM-a, imaš dojam da je sve to tako jednostavno!

Cijenio je Tottija, obožavao Bobana. Na čelu liste aksioma strši onaj o samopouzdanju kao temeljnoj odrednici. Na nj se naslanja neumornošću i – da, i to je moguće – poniznošću. Ne čudi što je u Realu stekao kultni status. Oduševljava što ne zaboravlja stare prijatelje, naprimjer Marka Oštrića kome je ljetos bio vjenčani kum. Rado se druži s Vedranom Ćorlukom, Garethom Baleom, Sergiom Ramosom, oni s njim jednako, i radije. Perfektno se slaže s trenerima, poglavito s Carlom Ancelottijem, Slavenom Bilićem i Joseom Mourinhom, stari dobri Harry Redknapp tretira ga poput vlastita djeteta. Nekidan je vođa BH-teama Mehmed Baždarević dično poručio da ga je zapazio ranije od regimente opčinjenih snimatelja dok je bio posuđenik u Zrinjskom. Normalno da je dogurao do cijene od 55 milijuna eura. Hitar, prodoran, redovito pouzdan, dirigentski orijentiran, opasan zbog razornog udarca desnicom koja bi srušila zid, živi i obični, te „ubila“ vola. Nosio je dres svih naših reprezentacija svrstanih pod U 15, 17, 18, 19, 21.

U A-postavi je srebrni jubilej obilježio ogledom s Moldavijom (1:0) 24. svibnja 2008. u Rijeci, zlatni 7. listopada 2011. u Pireju, 2:0 za Grke, dijamantni 6. lipnja 2014. u brazilskom Salvadoru s Australijom (1:0), biserni je na redu 6. listopada 2017. kad u Rijeci nastupaju Finci.

Stotka je tu!

Zar je nužno nabrojiti svih 18 trofeja: tri Lige prvaka, jedno prvenstvo Španjolske, jedan Kup kralja, dva španjolska superkupa, dva naslova klupskog prvaka svijeta, tri europska superkupa, tri titule u HNL, dva hrvatska kupa i jedan superkup. Pet je puta proglašavan najboljim hrvatskim nogometašem, ima i pet Oscara, odnio je primat među veznima iz Lige prvaka, član naj-momčadi Primere. S Hrvatskom triput na EP-u, dvaput na SP-u.

Sa suprugom Vanjom otac Ivana i Eme, uskoro stiže i druga curica, mala gazdarica.

Je li sve to dostatno skici za portret? Naprotiv, portretu takvog asa skica je nepotrebna!

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.