Vatreni o Vatrenima

Mario Tokić: "Hrvatska među pet favorita ovog sjajnog turnira"

29.06.2018.

Mario Tokić: "Hrvatska među pet favorita ovog sjajnog turnira"
Foto: Drago Sopta/HNS

Bio je reprezentativac na dvije velike završnice: EP-u 2004. u Portugalu te SP-u 2006. u Njemačkoj. Ukupno skupio 28 nastupa. Središnji branič izrazite inteligencije i elegancije. U međuvremenu trener koji ima što reći i pokazati. Naravno da je impresioniran savršenim Lukom Modrićem i momcima, zasluženim ljubimcima nacije. 

Pet puta smo dosad igrali s Dancima, novi je dvoboj 1. srpnja 2018. od 20:00 u Nižnjem Novgorodu u osmini finala World Cupa. Prvi susret je Hrvatima najdraži – rapsodija u Sheffieldu 16. lipnja 1996. s fantastičnih 3:0 (Davor Šuker 2, Zvonimir Boban) u razigravanje po skupini EP-a, napose se pamti nezaboravan lob Šukermana koji je ubio u pojam velikog Petera Schmeichela. U Splitu 29. ožujka 1997. sastali smo se u kvalifikacijama za Coupe du Monde sljedeće godine u Francuskoj i za sva vremena memorirali nesnosnu buru koja je loptu Briana Laudrupa zdesna toliko zanjihala da je na opće iznenađenje odsjela iznad glave i iza leđa Dražena Ladića, dovoljno za 1:1 presretne gostujuće trupe nakon što je Šuker poveo. Uzvrat u Kopenhagenu 10. rujna 1997. godine bio je zapravo specifičan po koječemu, napose po brutalnom naletu Miklosa Molnara na Marijana Mrmića kojeg je, stoga, već u 10. minuti morao zamijeniti Tonči Gabrić. Gubili smo 0:3, no Davor je zabio i tu; ispostavilo se da je taj pogodak omogućio ostanak u trci koja je kulminirala povijesnim play-offom s Ukrajinom i odlaskom na mondial po broncu! To što smo 10. veljače 1999. u Poljudu izgubili 0:1 u prijateljskom nadmetanju dotičnog je dana brinulo mnogo manje od putovanja Miroslava Blaževića zrakoplovom Vlade RH u La Vallettu i natrag s trojicom nas novinara u inspekciju na meč Malta - Jugoslavija (suparnici u ciklusu za EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj) po užasnom nevremenu prepunom bure i snijega; glavnog tajnika Zorislava Srebrića zamalo je strefio slom živaca… Rezultatsko poravnanje datira od 5. lipnja 2004. kad je jedan od Ćirinih nasljednika Otto Barić sa svojim momcima, sudionicima portugalskog Eura, u posljednjoj provjeri brusio formu i na Parkenstadionu dobio 2:1 golovima Tome Šokote i Ivice Olića.

Baš o toj priredbi pitamo Tokića koji je u finišu sraza zamijenio Nenada Bjelicu:
- Tada se ispostavljalo ono što je aktualno i danas, to da su Danci godinama pa i desetljećima isti. Neugodni. Njeguju vlastiti stil. Skandinavski po čvrstoj obrani, po disciplini, organiziranosti i odgovornosti. Krase ih dobra krila zahvaljujući kojima strelovito izlaze iz bloka. U ono doba Jon Dahl Tomasson i Jesper Gronkjaer. No bili smo spremni i pobijedili bez maksimalnog naprezanja.

Hvali taj gard na koji ćemo se namjeriti i ove nedjelje:
- Niti jedan njihov protivnik ne može biti spokojan. Suoči se s velikom ozbiljnošću. Danci ne znaju što znači biti bahat premda se njihova samouvjerenost očituje u svakom trenutku. Djeluju pozitivno, ne gube nadu ni kad je najteže, nemaju ekstra momčad, ali imaju ujednačenu formaciju koja radi poput preciznog sata.

Vjeruje da nas respektiraju:
- Apsolutno. Kladio bih se da im nije drago što moraju na Hrvate. Makar i nas upozorava podatak o njihovoj nepobjedivosti u prethodnih - koliko ono - 18 utakmica.

Bolje upućeni slažu se da se opasnost br. 1 zove Christian Eriksen (26) ofenzivni vezni zaposlen u Tottenhamu!
- Stvarno je zanimljiv, uvjerljiv. Pravi nogometaš. Ako ga promatraš i analiziraš, zaključiš da nema „ništa posebno“ budući da se ne izdvaja po pojedinom elementu. No u svemu je jako dobar. Može nam stvoriti dosta probleme. Ipak se nadam da nam ne može zagorčiti život.

Po čemu je najbolji?
- Po majstorskom kretanju između linija.

On je na neki način „danski Modrić“?
- Otprilike. Recimo. Zato što Luka nema dvojnika.

Kako sugovornik doživljava Hrvatsku?
- Oduševljavajuće. S tim stalnim pritiskom na suparnika čim se počne otvarati. Poznato je da defenzivci nisu sklonu kreiranju pa ih naši ofenzivci tlačenjem još više pokolebaju, štoviše, cijelu konkurentsku postavu odmaknu do centra. Pa je puno ugodnije. Fizički smo super, sposobni za visoki ritam i stalna ponavljanja. Onda se razmaše individualna vrijednost i stvar se zgotovi po logici. Tu moć moramo nametnuti i u nedjelju. Poglavito u nedjelju.

Pozdravlja odmor nekolicini prvotimaca u meču s Islandom:
- On je najviše koristio Mariju Mandžukiću koji se ekstremno troši. Vrlo ugodno iznenađuje Ante Rebić. Svi su na željenoj razini i smiješi nam se štošta.

Kako bi razvrstao postotke uoči kreševa s Dancima?
- Smatram da je u startu 60:40 za Hrvatsku. Ponavljam, toga je svjestan i partner. I utoliko mu je lakše – nema što izgubiti. Govor tijela Dalićevih pulena nalikuje onom šampionskom njemačkom s prošlog prvenstva!

Zlatko sve čini fenomenalno?
- Stvorio je momčad, igru i rezultat. Za svakog trenera ili izbornika to je vrh vrhova. Hrvatska pomiče granice, kompaktna, maštovita, efikasna. Užitak za gledanje. Uvjeren sam da se neće samo tako zbuniti, sigurna u sebe i svoj potencijal. Bitno je da Modrić stane na loptu i zagospodari situacijom, kao u prvih 15-20 minuta nadmudrivanja s Nigerijom kad je zorno demonstrirao tko drži uzde. Dakle, treba nametnuti pasove, motiv i ambiciju.

Ipak prognozira malo nervoze, uzbuđenja, nemira?
- To je normalno, odsad se igra na ispadanje. Ali evidentna snaga i kvaliteta su aduti kojima se hvali malotko. S tim da, naravno, prijete i drugi.

Favoriti turnira?
- Ne zanemarimo Argentinu, čini mi se da će dogurati daleko. Španjolska je pak uvijek Španjolska. Osobno mi se dopadaju Belgija i Urugvaj. Iznad svih – Hrvatska.

Više i od Brazila?
- Osjećam da bi pokal mogao ponijeti netko iz sjene, iz tzv. drugog plana.

Bio je sudionik SP-a, uspomene?
- Na takvim je natjecanjima sve lijepo, prelijepo. Sjajno. Njemačka '06 bila je fantastična, ispostavlja se da Rusija '18 ne zaostaje. Sad je prilika da naša selekcija nadoknaditi toliko toga, ono što je izmicalo u Japanu, Njemačkoj, Brazilu. Generacija je stasala. Zrelost neupitna, aspiracija opravdana. Strašno mi se sviđa što je opet ujedinjena cijela država, taj plus je nemjerljiv.

Završna konstatacija i poruka?
- Svaka čast, Vatreni, i ne vraćajte se skoro kući!

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri