1. Finale SP-a u Rusiji: Gdje si bio ljeta 2018.?

Danima, mjesecima, godinama. I svaki se put uštipnuti. Ne vjerujući vlastitim riječima, sjećanjima, osjećajima… Toliko to još uvijek djeluje nestvarno. I četiri i pol godine poslije. Poput bajke. A nije bajka. Dogodilo se. Hrvatska je doista 15. srpnja ljeta Gospodnjega dvije tisuće i osamnaestoga igrala u finalu svjetskog nogometnog prvenstva. 

Utakmici što je odavno prerasla okvire najznačajnije sportske priredbe na svijetu. Zbog koje su te prohladne i kišne ljetne moskovske večeri na velikoj pozornici mokri do kože jednako cvokotali čelnik jedne od najvećih svjetskih velesila, Vladimir Putin, i predsjednica male Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović. Male samo u geografskim gabaritima. Odavno je Hrvatska postala mala zemlja za velika sportska dostignuća.

Naravno da smo se svi nadali zlatu. Silno željeli. I čvrsto vjerovali. Vjerovali su i igrači. I izgarali. Do zadnje sekunde vjerovali u čudo, ali… Nije se dogodilo. Ne ovaj put. Zlato su osvojili Francuzi. Možda da sudac nije svirao nepostojeći prekršaj na Griezmannu, možda da Mandžo nije onu loptu udario glavom, a Perija rukom… Možda… C’est la vie. Takav je život. Što bi bilo kad bi bilo…

Hrvatski se nogometaši nisu uspjeli dokopati zlata, ali vratili su se u domovinu kao pobjednici. Heroji nacije koja ih je dočekala kao nikad nikoga prije. Svjesna da su u Rusiji napravili puno više od epohalnog sportskog dostignuća. Svjesna da su Hrvatsku u Rusiji učinili velesilom. Svjesna da se zbog njih cijeli svijet divio maloj zemlji koja je uspjela poremetiti svjetski poredak. Na svim razinama i u svim društvenim sferama. 

Hrvatska jest u moskovskom finalu doživjela poraz, ali je obranila čast “najljepše igre” koju je na maestralan način utjelovio njezin kapetan i najbolji igrač prvenstva Luka Modrić. Čovjek koji će u mjesecima što su uslijedili pobijediti u svim prestižnim pojedinačnim izborima za najboljega nogometaša na svijetu. S punim pravom. Ne zato što je briljirao u dresu Reala, nego zato što je “malu” Hrvatsku odveo do velikog moskovskog finala. 

I nije slučajno Zlatko Dalić te moskovske večeri dobio dvostruko jači pljesak od Didiera Deschampsa. I nije se slučajno Paul Pogba poslije utakmice naklonio i poljubio ruke ponosnom hrvatskom izborniku. Ništa u Rusiji kad je Hrvatska u pitanju nije bilo slučajno. 

Naravno da povijest uvijek pišu pobjednici, naravno da će zlatnim slovima pored titule svjetskih prvaka 2018. godine velikim slovima pisati: Francuska, ali… Hrvatska se neće sjećati pobjedničkog pohoda “tricolora”, nego slaviti srebro zlatnog sjaja što ostaje u naslijeđe pokoljenjima koja dolaze.

I pamtiti ruske dane “ponosa i slave”. Lijegati i buditi se s mislima na jednu veliku generaciju nogometaša koja je zauvijek zadužila hrvatski sport. Zbog koje ćemo svi mi svjedoci tog epohalnog rezultata jedni druge još godinama pitati: gdje si bio ljeta 2018.?

Foto: Drago Sopta/HNS

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.