Ja ću budan sanjati…

Emotivno oproštajno pismo ostaje kao trajni spomen na sjajan Dejanov reprezentativni opus i vječna inspiracija nekim novim dječacima koji su, jednakom strašću kao i Dejan na početku svoje karijere, uronili u čari “najljepše igre” i prepustili joj se dušom i tijelom. Snovi su, naravno, nešto što se uvijek podrazumijeva. Samo… Mnogi ostaju nedosanjani…

Dejan je svoje ostvario puno prije negoli je na najvećim pozornicama s Vatrenima slavio povijesne uspjehe hrvatskog nogometa i sporta uopće. Onoga dana kad je na kultnoj Kantridi prvi put odjenuo dres s crvenim i bijelim kvadratima više ništa u njegovom životu nije bilo isto. Reprezentacija je bila i ostala njegova najveća nogometna radost. Žar i suze radosnice u njegovim očima poslije antologijskih pobjeda Vatrenih u Rusiji i Kataru to će zorno i dočarati. I puno reći o Dejanu igraču i čovjeku.

U Dohi je već u prvim danima u jednom manjem društvu za doručkom dovoljno glasno rekao: “Ljudi, vidjet ćete, idemo do kraja!”. Bio je potpuno iskren. I vjerovao sto posto u to što govori. Sada je to sasvim jasno, silno je želio otići kao pobjednik.

Zato i jest bio posvećeniji nego ikad. Sebi, suigračima, momčadi. Domovini. Čak i medijima, koji uglavnom nisu praštali neke njegove “nestašluke” i (pre)odvažne stavove pa su ga (pre)često hvatali na “krivoj nozi”. Ima nešto i u Dejanovom temperamentu…

Onom zbog kojega nije posustajao ni kad je njegova klupska i reprezentativna karijera bila na velikoj kušnji. Onom zbog kojeg nikad nije zazirao od protivnika. Onom zbog kojeg je glavu podmetao tamo gdje mnogi ne bi nogu. Onom zbog kojega je utro put od neizvjesnih izbjegličkih dana ranog djetinjstva do zvjezdanih trenutaka na najvećim nogometnim priredbama. Onom zbog kojeg i jest postao jedan od najvećih.

Pa ipak… O Dekiju će, više od svega, reći neke drage zajedničke katarske uspomene daleko od svjetala velike scene. U rijetkim trenucima predaha na pješčanoj plaži hotela u Dohi. Pritom se ne zna što je bilo upečatljivije, njegov pogled prema nebu dok istinski uživa u zrakama sunca i mašta o još jednom velikom uspjehu s Vatrenima ili njegov dječački zanos dok s ocem, sinom i kćeri igra picigin i strastveno broji svaki udarac dlanom, svesrdno se trudeći da lopta što kasnije dodirne morsku površinu.

Slike za pamćenje koje se nikad neće otrgnuti zaboravu. Slike koje ostaju za sva vremena. I govore puno više od srebra i bronce oko vrata…

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.