Kako je Suba skratio kut Sergiju Ramosu...

Sergio Ramos preuzeo je odgovornost, a Danijel Subašić raširio ruke, pogladio gredu za sreću i pogledao španjolskoga kapetana u oči. Darijo Srna je ulovio trenutak vremena i Danijelu nešto šapnuo na uho. I onda je sve stalo u toj jednoj jedinoj sekundi. Suba je odabrao pravu stranu, Hrvatska je spašena.

Netko je poslije utakmice u Bordeauxu između Hrvatske i Španjolske (2:1) na Europskom prvenstvu u Francuskoj postavio pitanje o slavnim obranama hrvatskih vratara na velikim natjecanjima. Nitko se nije trudio kopati po prošlosti. Radije su pričali o budućnosti. Onoj što je pripala Danijelu Subašiću, koji je sjajnom bravurom u nadmudrivanju sa Sergijom Ramosom bacio u trans nogometnu naciju. 

“Jedanaesterci su uvijek lutrija, protiv Češke nisam mogao ništa, a Sergija Ramosa sam čekao i obranio. Što mi je rekao Srna? Da je pričao s Lukom, koji mu je rekao da ga pričekam i bacim se udesno, jer on obično puca u tu stranu. Ispalo je odlično”, prisjećao se poslije tog Eura Subašić, koji je Ramosu skratio kut u maniri najvećih rukometnih vratara. Do te mjere da je jedan engleski komentator u televizijskom prijenosu rekao čuvenu rečenicu: “Subašić je skoro stigao do lopte prije Sergija Ramosa”. Tad još nije vrijedilo novo pravilo o vratarima i jedanaestercima.

“Da, da, baš je tako bilo, ha, ha, ha... Ja se jesam držao Srninih riječi da ga čekam, ali dok sam ga čekao išao sam naprijed, malo po malo. Samo... Nije bilo šanse da sudac ponovi izvođenje, vjerojatno nije bio siguran je li penal uopće postojao, a više bismo rekli da nije bio, je l'’ tako? Krenuo sam ranije, jesam, ali nije mi se činilo da sam toliko istrčao. Tek poslije sam na snimci vidio koliko sam bio vani. ‘Ko te pita, ha, ha, ha... A taj moj mali ritual... Uvijek pogladim prečku, mahnem rukama, malo lijevo, malo desno, umirim se i pokušam koncentrirati. To je to. Ostalo je stvar pripreme, ja već otprilike znam gdje bi igrač mogao pucati. Nisu ni penali više samo stvar intuicije, ima tu i puno nauke. S trenerom vratara proučavam izvođače, gledam video analize. Ne oduzme to puno vremena, a pomogne jako puno. Dobro, ne pomaže nauka baš uvijek... Ima igrača koji, recimo, pucaju tri penala desno, tri penala lijevo i tri po sredini. I sad ti znaj gdje će ti pucati, ha, ha, ha... E tad do izražaja dolazi vratarska intuicija. Treba imati i puno sreće. Neki put imaš loptu na ruci, a ona svejedno uđe u gol”.

Subašićeva priča o nadmudrivanju sa Sergijom Ramosom postala je u svakom slučaju dio nogometnih legendi. Poput onih o dvama obranjenim jedanaestercima Tomislava Ivkovića čuvenom Diegu Armandu Maradoni i izgubljenoj okladi El Pibea, zauvijek ovjekovječenih u Maradoninoj autobiografiji “Zovem se El Diego”. Poslije su već stigle Subašićeve maestralne obrane jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i one njegova nasljednika Dominika Livakovića na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Legenda o Subašićevim obranama s “kreča” počela je puno prije Bordeauxa...

“U svom prvom nastupu za Hajduk obranio sam jedanaesterac Mareku Hamšiku! Igrali smo prijateljsku utakmicu protiv Napolija na Poljudu, Hamšik je pucao nisko u lijevi kut, pročitao sam ga i obranio... Tada je valjda sve počelo, prešlo mi u naviku, ha, ha, ha...".

Dobrih se navika, kažu, ne treba odricati... Suba je to prihvatio zdravo za gotovo. I pridržavao ih se do kraja igračke karijere.

Foto: Drago Sopta/HNS

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.