Kapa do poda

Izgledalo je dramatično. I doista krvavo. Ali, nije se dao. Bio je u svakom duelu i na svakoj lopti. U četiri je navrata napuštao teren krvava lica i vraćao se zamotan. Izdržao je do kraja. Ni u jednom trenutku nije pomišljao zatražiti zamjenu. Još jedan istinski heroj pobjede nad Turskom na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine. Poslije utakmice je šiltericom sakrio tragove “masakra” na Parku prinčeva, ali “uspomena” je ostala za sva vremena.

“Dobio sam udarac laktom, koža se otvorila. Na poluvremenu su mi šivali glavu i mislio sam da će sve biti OK. Međutim, poslije svakog udarca glavom rana se uvijek iznova otvarala. Iskreno, mislio sam izaći nakon što su mi pred kraj utakmice po treći put stavljali zavoj, jer mi je bilo žao da momčad igra toliko vremena s igračem manje, ali na kraju sam ipak ostao u igri i drago mi je da sam tako postupio. Uzeli smo tri jako važna boda”, prisjećao se tog neugodnog iskustva Vedran Ćorluka. I objašnjavao da mu nije toliko smetala ozljeda i krv što je curila niz lice, koliko traka kojom su mu omatali glavu. Evo i zašto:

“Zavoj se stalno pomicao, a Turci su, k’o za inat, stalno slali lopte prema mojoj glavi, ha, ha, ha... Poslije su me doktori zamotali malo jače i stisnuli zavoj preko ušiju pa neke upute izbornika i savjete igrača nisam baš najbolje čuo, ha, ha, ha... Inače, zaradio sam tri šava. Tri šava za tri boda”.

Ćorluka je protiv Turske odigrao jednu od najboljih ako ne i najbolju utakmicu za Vatrene na velikim natjecanjima. Turci mu očito leže. Bio je sjajan i u onoj uvjerljivoj istanbulskoj pobjedi u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine.

“Rekao bih ovako: "Možeš imati pravo na slab dan, ali nemaš pravo na dan bez borbe." Ma, naravno da zamjena nije dolazila u obzir. Zato sam kasnije i objavljivao onu fotografiju s glavom i kapicom. Želio sam da navijači znaju koliko mi je bitno igrati za Hrvatsku”.

Ranu na Vedranovoj glavi na poluvremenu je zašio jedan od liječnika Vatrenih, Zoran Bahtijarević, a njegov šef u reprezentaciji, Boris Nemec, u nekoliko je navrata tijekom nastavka utakmice reagirao na licu mjesta.

“Rana se otvorila nakon udaraca lopte glavom, a zavoj popustio pa smo morali još nekoliko puta intervenirati. Posjekotina se dogodila na tjemenu gdje ima puno krvnih žila, zato je dolazilo do obilnijeg krvarenja. U svakom slučaju, u svojoj reprezentativnoj karijeri nisam vidio ovako nešto. Bilo je svakakvih ozljeda, ali da rana toliko krvari... To nikada nisam vidio”, zaključio je Nemec, jedan od najzaslužnijih što je Vedranov imidž u idućim utakmicama postao hit Eura.

Ideja je bila fizioterapeuta Nderima Redžaja “Deje”. Problemi s ranom i zamatanjima... I osnovno pitanje: "Kako učvrstiti zavoj da ne pada?". Onda je Deji sinulo - vaterpolo kapica! Bio je to pun pogodak. Zaštita za glavu ubrzo je postala Čarlijev zaštitni znak u Francuskoj, ali i mnogo dalje. “Koordinator” nogometno-vaterpolske akcije bio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko Mateša.

“Nazvao sam Matešu koji je odmah reagirao i po jednom navijaču poslao dvije vaterpolske kapice, bijelu i plavu”, objašnjava Nemec. Čarli je saznao posljednji...

“Iskreno, u prvi mah sam mislio da se doktori šale, ali kada sam vidio da mi se zavoj opet pomiče za vrijeme prvog poluvremena u utakmici s Češkom, odlučio sam probati s kapicom. Uf, bilo je jako čudno na početku, ali s vremenom sam se navikao i, što je najvažnije, kapica je stvarno pomogla da krv više ne curi”.

Ostatak priče novo je poglavlje o nogometnim raritetima. Jedna je Ćorlukina kapica završila u Uefinom muzeju, jedna virtualna postala inspiracija izvjesnom engleskom nogometnom zaljubljeniku koji je dugo poslije Eura na Twitter profilu Corluka’s cap (Ćorlukina kapa) objavljivao komične sekvence nogometne svakodnevice, a još jedna “prava” zauzima posebno mjesto u zagrebačkom domu Vedranovih roditelja.

“Morao sam jednu sačuvati za sebe, kapica koju sam nosio protiv Češke je u Zagrebu, čuvaju je moji roditelji i to je jedna od ljepših uspomena u mojoj nogometnoj karijeri. Jesam li ikada maštao o vaterpolo karijeri? Joooj, nikad nisam igrao vaterpolo, preteško je to za mene, nikad čak nisam ni pokušavao. Gledao sam našu vaterpolo reprezentaciju kad bi igrala neke važnije utakmice, to je sve što me veže uz vaterpolo. I jako mi se sviđalo kako je igrao Mile Smodlaka, kad bih se trebao poistovjetiti s nekim vaterpolistom, volio bih biti Smodlaka. Samo... Mislim da bih se nakon nekoliko minuta utopio, ha, ha, ha...”.

Foto: Drago Sopta/HNS

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.