Hrvatska u osmini finala SP-a
Dječački snovi u Taškentu
27.09.2024.
Foto: Getty Images
Hrvatska futsalska reprezentacija dočekala je još jednu veliku utakmicu. Na najvećoj pozornici. Prvi put poslije duge 24 godine.
Taškent. I Argentina. Aktualni svjetski doprvak. Momčad puna znalaca. I fajtera. U osmini finala Svjetskog prvenstva u Uzbekistanu. Nema dalje...
Većina hrvatskih reprezentativaca proživljava najveće trenutke svojih karijera. Promociju na velikoj sceni. Nešto o čemu su maštali i sanjali. Nešto o čemu će pričati. Mjesecima i godinama. O doživljaju najvećeg natjecanja. U svetom dresu. Dok slušaju Lijepu našu. Sretni i ponosni do neba.
A oni su, ako ih ne poznajete sasvim osobno, još uvijek “samo” dečki iz kvarta. Iz susjedstva. Oni i najveće utakmice u svojim karijerama doživljavaju jednako kao i prve turnire na školskim igralištima gdje su odrastali. Strašću dječaraca koji jedva čekaju da se “izaberu” pa da se lopta i “balun” zakotrljaju i zarolaju uzduž i poprijeko malih terena njihovih djetinjstava.
Da, baš jesu takvi. Na ručkovima i večerama. Na zadnjim sjedištima autobusa i u redu za “check in” na aerodromima. Skromni i razigrani. Uvijek spremni na vic i “bazu”. Dok kartaju belu i trešetu i dok grizu na treninzima iz dana u dan se dokazujući jedni drugima. Oni neće dramiti dok ih, jednog za drugim, kosi crijevna viroza. Neće inzistirati na posebnoj prehrani niti izvolijevati poseban tretman. Umjesto toga, šalit će se na svoj račun i čekati da priroda učini svoje...
Nitko im ništa nije darovao. Sami su izborili nastup na svjetskoj smotri i zaslužili “maturalac” u Uzbekistanu. “Maturalac”, naravno, u prenesenom značenju jer... Sve su oni podredili najvažnijim nastupima za reprezentaciju. Odricali se i mukotrpno radili. Zato i jest Uzbekistan stigao kao najveća nagrada koja nema cijenu.
Zato i trebaju uživati dok večeras u Taškentu s rukom na srcu budu slušali himnu Domovine. Sanjajući o podvigu i nastavku “maturalca”. Željni velikog rezultata. Ako se i ne dogodi, nemaju si što prebaciti jer... Ostavit će srce na terenu. To sigurno. Igrati na granici svojih mogućnosti. Ako Argentinci budu bolji, stisnut će im ruku i čestitati, a onda se okupiti u krugu i zagrljeni još jednom uzviknuti: “Futsal... Hrvatska!”.
Ćaća će svejedno “sipati” mudrosti, Perke se iščuđavati “prevarama” na Instagramu, Piple fotošopirati znane i neznane, Fićo usavršavati “fade” frizure, mali Mateo razvaljivati na kartama... I sve će to činiti s iskrenim dječačkim osmijesima na njihovim licima.
Zato i jesu posebni. I, hoćeš-nećeš, uvuku ti se pod kožu. Jednom i za sva vremena.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.