Lukin nogomet poslije 41.: dječačka zaigranost, želja, volja i upornost!

U potpornom zidu pronašao je rupu taman toliku da u nju “na knap” stane lopta i krenuo u zahtjevnu misiju: udaljio se nekoliko metara i krenuo gađati. Jednom, dvaput, triput... I naravno da nije odustao dokle god lopta u savršenoj putanji, poslije tko zna koliko pokušaja, nije završila u rupi. Naravno da nije kraj...

Uskoro su mu se pridružili suigrači, najprije Mateo Kovačić, potom i Petar Sučić. I...? Mateo je rupu pogodio iz drugog pokušaja! Uz iskrene Lukine ovacije, ali... Istodobno, to je u njemu probudilo novu iskru. I želju za nadmetanjem pa je igra potrajala onoliko dugo dokle sva trojica nisu po dvaput pogodili rupu. Bez obzira na to što je termin odlaska autobusa prema hotelu i precizno zakazanoj večeri opasno “visio”... Sreća da Mateo više nije gađao!

U petnaestak minuta Lukinog “produžetka” kriju se svi odgovori na pitanja onih koje zanima do kad će trajati njegova igračka karijera i u čemu je tajna njegove nogometne besmrtnosti. Mnogo toga otkrit će iskra i žar u njegovim očima dok svojom bogomdanom desnicom udara loptu koja odsjeda bliže ili dalje tom (ne)dostižnom otvoru i iskrena radost kada ista konačno završi u rupi.

To je Luka. I njegov nogomet poslije četrdesetprve. Dječačka zaigranost. Vječna želja za nadmetanjem i dokazivanjem. Usavršavanjem. Volja i upornost. I nadasve, ogromna ljubav prema nogometu. Gušt kojemu se nemoguće oduprijeti. A i zašto se odupirati, zar ne?

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.