Niko Kovač: "Hrvatska iznad svih klubova"

Novinari Fife razgovarali su s aktualnim izbornikom mlade hrvatske reprezentacije tijekom Svjetskog prvenstva U-20 reprezentacija u Turskoj gdje je Niko Kovač dio stručnog stožera izbornika Dinka Jeličića.

Ovdje Vam donosimo najzanimljivije dijelove intervjua Nike Kovača za Fifu koji u cijelosti možete u dva dijela pročitati ovdje i ovdje.

FIFA.com: Kako biste ocijenili Tursku 2013. za sada i koliko važnima smatrate ovakve turnire za razvoj igrača?

Niko Kovač: Za momke je to dobar turnir, radi se o Svjetskom prvenstvu. Koliko ih može reći da je igralo na SP-u U-20? Hrvatska je mala zemlja i nema toliko šansi igrati na velikim turnirima. To je igračima velika šansa pokazati skautima koliko su dobri i preseliti u drugu ligu. Hrvatska liga je mala, s malo novca, bez puno prostora za razvoj. Budućnost našeg nogometa leži u njihovom odlasku u inozemstvu i igranju u velikim ligama. Nadam se da će dečki doći do četvrtfinala, a to bi im dalo dobru šansu odrasti.

Kao izbornik U-21 reprezentacije, vjerojatno ćete neke od ovih igrača zvati u svoju momčad.

Neki od njih već jesu u mladoj reprezentaciji, ali neki su došli iz U-19. Znam svakog igrača, ali ovo je veliki turnir i radi se o velikoj borbi. Drugačije je igrati u ligi, i vidio sam možda dvojicu ili trojicu igrača koji nisu u mojoj ekipi, a nakon dobrih igara sada imaju šansu. Nadam se kako će u budućnosti postati A reprezentativci.

Postoji li filozofija ili stil igre koji pokušavate donijeti?

Naravno, ali nogomet je toliko širok. Kao filozofija, igra se razvija u jednom smjeru i morate ga pratiti ako želite biti na vrhu. Kada bismo igrali istim sustavom kao prije 15 godina, ne bismo imali nikakve šanse. U-20 selekcija igra 4-1-4-1; slično kao Barcelona, ali naravno da nemamo igrače. Problemi nisu tehničke prirode već fizička priprema. U Hrvatskoj uvijek radimo na talentu, a talent nam je vrhunski. No, ako imate talent bez fizičke pripremljenosti, ne možete ništa učiniti. Nakon 45 minuta protiv Uzbekistana mi smo bili gotovi - iako mislim da se to dogodilo mnogim momčadima ovdje - a ako želite biti uspješni, na tomu morate raditi. Tehnički vjerujem da možemo biti na vrhu, ali ako možete igrati samo 45-60 minuta, to nije dovoljno. Velike utakmice odlučuju se u posljednjim minutama. Moramo restrukturirati omladinske škole u Hrvatskoj, u klubovima i u reprezentacijama, i mislim da bismo onda mogli biti uspješniji nego do sada.

U mladoj reprezentaciji radite s bratom Robertom. Kako će to funkcionirati?

Ja sam dobio svoju Uefa licencu, Robert radi na svojoj - za sada ima A licencu... Nadam se da će sa svojim iskustvom ostati u nogometu, posebno jer Hrvatska treba trenera s iskustvom. Ispred trenera koji je bio internacionalac, igrači su pozorni kao čuvari straže u Londonu, pa nam treba više bivših igrača poput Robija i mene, Slavena Bilića i Igora Štimca.

"Hrvatska iznad bilo kojeg kluba"

Hrvatskoj trenutno ide relativno dobro na putu do Brazila 2014., drži drugo mjesto u skupini A. Kako se Vama čini njihova pozicija?

Izgubili smo protiv Škotske što nitko nije očekivao, ali to je nogomet. Na posljednja tri ili četiri turnira se čini da idemo u krivom smjeru. U Južnoj Africi nismo bili, završili smo iznad Engleske u kvalifikacijama za Euro 2008., ali smo bili iza Grčke 2012. Meni se čini - moram biti kritičan - da idemo malo nizbrdo. Drugo mjesto znači dodatne kvalifikacije, ali nadam se da ćemo doći do Brazila jer je to vrlo važno - nismo najbogatija zemlja. Potreban nam je novac od Uefe i Fife kako bismo ostali živi kao nacionalni savez. Mislim da ćemo završiti kao drugoplasirani i onda ćemo trebati malo sreće u ždrijebu. Imamo dobre igrače, treba nam samo malo restrukturiranja prije nego što mislim da možemo doći na vrh - vjerujem u to.

Kada ste otišli u reprezentativnu mirovinu, Slaven Bilić rekao je kako "Hrvatska gubi najvažnijeg igrača". Je li reprezentativno okruženje bilo ono u kojem ste najviše uživali?

Igrao sam za pet klubova, ali Hrvatska je za mene bila iznad njih. Mi u Hrvatskoj smo patrioti, svi volimo svoju zemlju, a kako sam rođen u Njemačkoj, za mene je Hrvatska nešto nevjerojatno. Igrao sam dugo godina, bio sam kapetan, bio sam izbornikova desna ruka, delegirao sam stvari na travnjaku tijekom utakmice, kada trener više ništa ne može učiniti. Uvijek sam se trudio i mislim da me zato u Hrvatskoj vole. Vidjeli su trud i zato je moj status u Hrvatskoj... okej (smije se).

Odrasli ste u Njemačkoj, jeste li razmišljali o nastupanju za njih?

Rodio sam se u Njemačkoj i imam njemački mentalitet, ali imam i hrvatskog također. Da budem iskren, mislim da imam više njemačkog mentaliteta, iako me nikad netko nije zvao Nijemcem, ali znam što je potrebno za uspjeh. Talent nije dovoljan, potrebna je radna etika. Kada pogledate Ivicu Olića i Marija Mandžukića, oni naporno rade. U Hrvatskoj je Mario bio enfant terrible, ali sada zna što je potrebno za uspjeh, ne samo za godinu dana. Lako je doći na vrh, ali je teško tamo ostati... U Hrvatskoj je to teško jer vam brzo kažu kako ste dobri, novinari pišu kako je taj ili taj igrač najbolji, pa je teško. Radi se o mladim igračima koji mentalno nisu snažni, volio bih im pomoći, ne samo u nogometu nego i u ovom smislu.

Nastupili ste 83 puta za Hrvatsku, trenutno ste sedmi po broju nastupa. Kako gledate na svoj period s reprezentacijom?

Dugo je to vrijeme, 12 godina, s reprezentacijom. 1998. nisam bio na SP-u zbog ozljede. Gospodin Blažević mi je rekao "Niko, nisi spreman za SP", iako sam bio pripremljen. Igranje za reprezentaciju bilo je lijepo razdoblje, posebno kod kuće u Zagrebu, pred našim navijačima, i to mi nedostaje. Nogomet je život, ali godine idu, a ja starim. Bilo je to iznimno razdoblje, posebno jer je bilo s bratom Robertom. Nije uobičajeno da igrate s bratom u momčadi, kamoli u reprezentaciji. Bog nam je dao talent i sreću da igramo skupa.

Smeta li Vam što je Robert upisao jedan nastup više?

To je život, ali ja sam zabio 15 golova, a on niti jedan. (Smije se) Ma ne, to je moj brat, u redu je; 84 i 83 nastupa za dvojicu braće je perfektno.

Konačno, kada pogledate na svoju igračku karijeru, koji su bili vrhunci i imate li nešto za čim žalite?

U Njemačkoj dok sam bio s Bayernom osvojili smo ligu, osvojili smo Kup i onda Interkontinentalni kup, to su najveći trofej koji sam osvojio. Učinio bih sve isto, možda bih neke stvari promijenio, ali sam vrlo, vrlo sretan sa svojom karijerom. Ne bih puno promijenio.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.