Odlazak Marcela Brozovića

Ep o Brozu: Karakter i klasa

15.08.2024.

Foto: Drago Sopta/HNS

Poslije velike četvrtfinalne pobjede nad Rusijom na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, s kojega su se Vatreni vratili ovjenčani povijesnim srebrom, Marcelo Brozović ušao je u svlačionicu taman kad se nakratko stišala euforija i u poluglasu promrmljao: “Nikako doći kući!”. Naravno da su njegovi suigrači svi redom prasnuli u smijeh, ali u toj Brozovoj pomalo nezgrapnoj, a istodobno tako simpatičnoj i dječački bezazlenoj konstataciji bilo je puno simbolike. Ruska avantura Vatrenih potrajala je do samog kraja na krilima obiteljskog ozračja, zajedništva, neslomljivog karaktera, volje, želje, truda, odricanja... Nikome se nije išlo kući i svi su se jedva čekali vratiti. Svjesni da ih ima tko i zašto dočekati.

Bez prevelike pompe i objašnjenja Marcelo Brozović oproštajnim je pismom okončao svoju veličanstvenu reprezentativnu karijeru. Baš onako u Brozovom stilu. Što na umu, to na drumu. U igračkim godinama koje ni približno ne naslućuju kraj. Svjesno se odričući rijetke privilegije odabranih u Klubu 100. A baš će ta činjenica da se oprostio od Vatrenih nakon 99 odigranih utakmica puno reći o Brozu i njegovom karakteru, o kojem su si za pravo dali suditi pozvani i nepozvani. Možda i zato što nikad nisu mogli doprijeti do njega. A zašto? Jer se nikad nije gurao u prvi plan. Jer je zazirao od mikrofona i diktafona. Jer je skrivao svoju intimu. Jer... Jer je bio i ostao svoj.

Vjerojatno je baš zbog tog svog karaktera nepravedno ostajao bez zasluga koje su mu itekako pripadale. Jer... Broz je nedvojbeno jedan od najvećih veznih igrača koje je Hrvatska ikad imala. Jedan od onih bez kojih momčad nikad nije mogla. Onaj na kojeg si uvijek mogao računati. Protiv najvećih i najslabijih protivnika. Na najvećim i nebitnim utakmicama. I baš uvijek je bio na optimalnoj razini. Izgarao za svaku loptu. Ne štedeći pluća i mišiće. Kad bi i odigrao ispod svoje razine, nije mu trebalo govoriti. Broz je jedan od rijetkih velikana koji je sebi samome bio najveći kritičar, njegova gestikulacija i izraz lica poslije promašaja i rijetkog krivog pasa govorili su više od ijedne kritike.

A tu već počinje priča o taštini velikih igrača koja Broza nikad nije ni okrznula. Da jest, odigrao bi još barem jednu utakmicu i tek tada rekao: “Ja sam svoje napravio”. Broz jednostavno nije takav. Onog trenutka kad je prelomio i odlučio završiti reprezentativno poglavlje svoje karijere, napisao je pismo i rekao zbogom. Zato njegov odlazak treba još više cijeniti i uvažavati.

Svejedno... Silno će nedostajati. Nedostajat će njegove sitne ludorije i “skečevi”. Dječački zanos i elan. Upadice. Podbadanja. Mrmljanja u bradu. Mahanje rukama. Da, i psovke. Nedostajat će vaš i naš “Epic Brozo”. Pa ipak... Najviše od svega nedostajat će njegova igračka klasa. Klasa igrača koju ćemo zauvijek pamtiti i diviti joj se. Klasa igrača zbog koje jednog dana treba napisati ep. Ep o Brozu!

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.