Bliski susret Rakitića i Casillasa

Sijevnula je “desna vanjska” Luke Modrića s desne strane, poslije koje je lopta u idealnoj putanji stigla na drugu vratnicu do Rakitića. Sve je stalo u tom trenutku. Rakitić je efektno poletio zrakom i pucao glavom, a Casillas ponudio jednu od svojih najboljih parada u reprezentativnoj karijeri. Prilika za hrvatsko vodstvo protiv Španjolske u odlučujućoj utakmici za plasman u nokaut natjecanja na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine otišla je u nepovrat.

Nije još bio kraj. U 86. minuti Rakitić je uputio oštar centaršut iz kuta s lijeve strane, Vedran Ćorluka u skoku nadvisio Sergija Busquetsa, koji je pronašao jedini način da branič Vatrenih ne postigne pogodak. Povlačenje je bilo evidentno, u današnje vrijeme VAR bi presudio u korist Hrvatske koja bi dobila još jednu meč-loptu. Poslije koje bi se, i tad nepobjedivi Španjolci, teško vratili u igru. Sudac je, međutim, ostao nijem, a nekoliko minuta poslije Furija furiozno krenula u kontranapad poslije koje su Iniesta i Jesus Navas istrčali sami pred Pletikosu. Pogodak je bio sasvim izgledan, a Vatreni više nisu imali priliku za povratak.

Bila je to posljednja utakmica za kormilom Vatrenih Slavena Bilića, koji je poslije utakmice progovorio o toj famoznoj 59. minuti i Rakitićevoj prilici utakmice.

“Da su na njegovom mjestu bili Jela, Mandža, Dudu, Kale... To je bila šansa utakmice, zaslužili smo je, a ne dobili. Zbog te obrane Raketi Iker je proglašen igračem utakmice. Koliko god ta prilika izgledala lagana, toliko je imala i krivi felš. Opet, da je Raketa pogodio bilo gdje drugdje, bio bi gol. Doduše, trebalo je tamo i stići iz sredine terena... Međutim, Raketa je postao igrač s kojim bih išao u rat. I fajterski i kvalitetom, protiv bilo koga na svijetu”.

Dotaknuo se, naravno, i suđenja...

“Vidio sam u studiju zaleđe Španjolske i penal na Ćorluki. Penal je očit, ali... Ne zamjeram sucu ništa, on je čovjek kao i svi mi. Nekad pogriješi, krivo vidi. Ovaj put je to napravio na našu štetu. Isključujem svaku priču o nekim urotama. Ne želim u to vjerovati”.

Na oproštaju, prisjetio se Slaven svojih dvaju ispadanja s Eura, kao igrač i kao trener.

“Kao trener moraš 24 sata na dan voditi brigu o svemu, stožeru, igračima, protivniku. Puno su veće obaveze. A opet, kad se sjetim te 1996. godine i ispadanja od Njemačke na Euru u Engleskoj, znam da sam jedino tada plakao. Ali iskreno, sada sam nekako i ponosan. Protiv Njemačke mi smo tek nakon utakmice shvatili da mi to možemo, ali na terenu nismo bili svjesni toga. Ovaj put smo mi znali da možemo od prve sekunde. Šest mjeseci prije utakmice smo znali. Nedostajalo je samo malo sreće”.

Nitko, naravno, ne zna što bi bilo da je Rakitić u 59. minuti zatresao Casillasovu mrežu, ali Hrvatska bi u svakom slučaju stekla preduvjete za toliko željeni plasman u nokaut fazu natjecanja. Rakitić i Casillas su u svakom slučaju ispričali još jednu upečatljivu priču o Vatrenima i Euru.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.